Anketa „Da li je i kada diktatura opravdana?“ (januar 2016, N=100) otkriva neprijatnu, ali važnu činjenicu: deo ispitanika u Srbiji vidi diktaturu kao mogući izlaz u kriznim situacijama – pod uslovom da donese „red“ i opipljive rezultate. Ipak, društvo je suštinski podeljeno, a najveći pojedinačni blok ostaje protiv.
Na početno pitanje da li postoje situacije kada bi trebalo suspendovati demokratske procedure i prepustiti vlast jednoj osobi ili grupi, 32% kaže „apsolutno ne“. Nasuprot njima, 27% odgovara „apsolutno da“, dok 20% bira „zavisi“. Posebno je značajan odgovor 16% – „to već imamo“, što sugeriše snažan osećaj da su demokratske institucije već oslabljene ili formalne. Još 4% nema stav.
Kada se diktatura veže za konkretne ciljeve, raste pragmatična spremnost da se „proguta“ autoritarizam. Najviše podrške dobija ideja diktature radi ukidanja korupcije i kriminala: zbirno 59% bi je prihvatilo (35% bezuslovno + 24% uz parlamentarnu odluku i/ili vremensko ograničenje), dok je 35% protiv. Slično je i kod smanjenja nezaposlenosti: 59% „da“ u nekoj varijanti, 37% „ne“. Za pravnu sigurnost i poštovanje zakona je 55% spremno da prihvati diktaturu, dok 39% odbija. Za ekonomski razvoj podrška je 56%, protiv 40%.
Međutim, kada se autoritarizam poveže sa geopolitičkim ciljevima, entuzijazam se topi. Za „diktaturu radi brže EU integracije“ ogromna većina kaže ne (64%), a samo 26% bi pristalo u nekoj formi. Kod „modernizacije Srbije“ odnos je 48% „da“ prema 44% „ne“, dok je za „očuvanje Kosova u Srbiji“ podrška 43% „da“ (različite varijante) naspram 43% „ne“, uz visokih 14% bez stava – znak duboke polarizacije i neizvesnosti.
Na pitanje koga bi prihvatili kao „diktatora“, najviše glasova dobija opcija „nešto drugo“ (25,3%), a komentari su puni odgovora „nikoga“. Među institucijama, relativno više poverenja dobijaju načelnik Generalštaba (9,64%), „političar od najvećeg poverenja“ i „političar izabran na izborima“ (po 8,43%), zatim patrijarh (7,83%), dok su predsednik Republike (6,02%), premijer (6,63%) i princ (6,02%) niže. Poruka je jasna: čak i oni koji „uslovno“ prihvataju diktaturu – ne vide lako legitiman izbor osobe koja bi je sprovodila.
Uzorak čine pretežno žene (57%), prosečna starost je oko 39 godina, a ispitanici su teritorijalno raspoređeni (po 22% Bačka i Beograd-centar). Zaključak: građani su normativno podeljeni, ali funkcionalno frustrirani – i upravo ta frustracija stvara prostor da se diktatura zamišlja kao „tehničko rešenje“, posebno protiv korupcije. To je alarm, ne recept.