Anketa „Veronauka u školama (i dalje) u Srbiji?“ (januar 2016, N=230) pokazuje da se rasprava o veronauci ne vodi samo oko jednog školskog predmeta, već oko šire dileme: da li Srbija treba da bude strogo sekularna država ili država sa privilegovanim položajem tradicionalnih verskih zajednica.
Ispitanici su daleko najbolje informisani o Srpskoj pravoslavnoj crkvi: ukupno 46,1% tvrdi da je upoznato „potpuno“ ili „uglavnom“, dok je kod drugih zajednica dominantno slabo poznavanje (npr. za jevrejsku zajednicu čak 55,2% kaže „nimalo“, a za islamsku 40,9%). Drugim rečima, javna percepcija religije u Srbiji najčešće se formira kroz „pravoslavnu prizmu“.
Kada je reč o položaju verskih zajednica, većina bira liberalniji model: 58,7% smatra da sve verske zajednice treba da imaju ista prava, ukoliko ne krše zakone. Ipak, značajan deo građana ide u suprotnom smeru: 20% podržava ideju državne religije (pravoslavlja), a 7,4% bi dalo posebna prava samo tradicionalnim zajednicama. Sa druge strane spektra, 13,9% zagovara ukidanje prava verskog organizovanja – što govori o postojanju snažnog antiklerikalnog impulsa.
Religijska praksa je neujednačena: 19,6% kaže da nikada nije prisustvovalo obredu, a 27,4% se ne seća kada je poslednji put bilo na službi. Istovremeno, u uzorku je 50,4% pravoslavaca, ali i visok udeo ateista (30,4%) i agnostika (7,0%) – što objašnjava zašto tema veronauke izaziva oštre podele.
Na najosetljivijem pitanju – da li je uvođenje veronauke suprotno Ustavu jer narušava sekularni karakter države – rezultati su gotovo „mrtva trka“: 40,9% kaže „da“, 38,3% „ne“, a 13,9% nema stav. Još je jasniji skepticizam prema efektima veronauke: 47,4% smatra da ona ne doprinosi verskoj toleranciji, dok „da“ kaže 29,6%.
Kompromisna ideja – uvesti predmet o religijama, ali da ga ne predaju predstavnici verskih zajednica – dobija mešovitu podršku: 56,5% je „za“ ili „delimično za“, ali 33,5% je protiv. Istovremeno, 45,7% izričito tvrdi da se versko obrazovanje ne treba odvijati u javnim školama (naspram 39,1% koji se ne slažu).
Zanimljivo, ideja posebnog predmeta o ateizmu nema većinsku podršku: 63,5% je protiv, a samo 26,5% „za“ ili „delimično za“. To sugeriše da deo javnosti želi da religija bude prisutna kao kulturna tema, ali ne i da se škola pretvori u ideološki „ring“.
Kada se priča spusti na roditeljsku odluku, razlike postaju još vidljivije: 16,5% kaže da dete ide na veronauku, 18,3% bi ga upisalo, ali 27,8% tvrdi da ga ne bi upisalo čak i da ga ima. Veliki deo odgovora insistira na slobodi izbora deteta – što se nameće kao minimalni zajednički imenitelj u društvu koje o ulozi religije nema konsenzus.
Veronauka u školama: Srbija podeljena između sekularizma i „posebnog statusa“ crkve
Anketa „Veronauka u školama (i dalje) u Srbiji?“ (januar 2016, N=230) pokazuje da se rasprava o veronauci ne vodi samo oko jednog školskog predmeta, već oko šire dileme: da li Srbija treba da bude strogo sekularna država ili država sa privilegovanim položajem tradicionalnih verskih zajednica.
Ispitanici su daleko najbolje informisani o Srpskoj pravoslavnoj crkvi: ukupno 46,1% tvrdi da je upoznato „potpuno“ ili „uglavnom“, dok je kod drugih zajednica dominantno slabo poznavanje (npr. za jevrejsku zajednicu čak 55,2% kaže „nimalo“, a za islamsku 40,9%). Drugim rečima, javna percepcija religije u Srbiji najčešće se formira kroz „pravoslavnu prizmu“.
Kada je reč o položaju verskih zajednica, većina bira liberalniji model: 58,7% smatra da sve verske zajednice treba da imaju ista prava, ukoliko ne krše zakone. Ipak, značajan deo građana ide u suprotnom smeru: 20% podržava ideju državne religije (pravoslavlja), a 7,4% bi dalo posebna prava samo tradicionalnim zajednicama. Sa druge strane spektra, 13,9% zagovara ukidanje prava verskog organizovanja – što govori o postojanju snažnog antiklerikalnog impulsa.
Religijska praksa je neujednačena: 19,6% kaže da nikada nije prisustvovalo obredu, a 27,4% se ne seća kada je poslednji put bilo na službi. Istovremeno, u uzorku je 50,4% pravoslavaca, ali i visok udeo ateista (30,4%) i agnostika (7,0%) – što objašnjava zašto tema veronauke izaziva oštre podele.
Na najosetljivijem pitanju – da li je uvođenje veronauke suprotno Ustavu jer narušava sekularni karakter države – rezultati su gotovo „mrtva trka“: 40,9% kaže „da“, 38,3% „ne“, a 13,9% nema stav. Još je jasniji skepticizam prema efektima veronauke: 47,4% smatra da ona ne doprinosi verskoj toleranciji, dok „da“ kaže 29,6%.
Kompromisna ideja – uvesti predmet o religijama, ali da ga ne predaju predstavnici verskih zajednica – dobija mešovitu podršku: 56,5% je „za“ ili „delimično za“, ali 33,5% je protiv. Istovremeno, 45,7% izričito tvrdi da se versko obrazovanje ne treba odvijati u javnim školama (naspram 39,1% koji se ne slažu).
Zanimljivo, ideja posebnog predmeta o ateizmu nema većinsku podršku: 63,5% je protiv, a samo 26,5% „za“ ili „delimično za“. To sugeriše da deo javnosti želi da religija bude prisutna kao kulturna tema, ali ne i da se škola pretvori u ideološki „ring“.
Kada se priča spusti na roditeljsku odluku, razlike postaju još vidljivije: 16,5% kaže da dete ide na veronauku, 18,3% bi ga upisalo, ali 27,8% tvrdi da ga ne bi upisalo čak i da ga ima. Veliki deo odgovora insistira na slobodi izbora deteta – što se nameće kao minimalni zajednički imenitelj u društvu koje o ulozi religije nema konsenzus.