Online anketa „Tvojstav o vakcinaciji! (TEST)“, sprovedena 1. aprila 2021, uz veliki broj učesnika (1.356 odgovora), daje jasnu sliku: u ovom uzorku vakcinacija je dominantno prihvaćena, a otpor je manjinski, ali glasniji u obrazloženjima.
Na pitanje „Da li ste se vakcinisali?“, čak 77,03% ispitanika navodi da je već primilo vakcinu (50,07% obe doze, 26,96% jednu dozu). Dodatnih 10,15% je u „tranzitu“ – prijavili su se ili planiraju prijavu (5,93% prijavljeni, 4,22% hoću, ali nisam još). Na suprotnoj strani, 7,70% kaže da se nije i neće prijaviti, dok 3,33% navodi da nema dovoljno informacija, a 1,78% je neodlučno. Drugim rečima: zbirno, gotovo devet od deset ispitanika je ili vakcinisano ili se kreće ka vakcinaciji.
U otvorenim odgovorima dominiraju tri motiva: poverenje u nauku („verujem u nauku/medicinu“), lična i kolektivna zaštita („da zaštitim sebe i druge“), i povratak normalnom životu („izlaz iz pandemije“). Suprotni stavovi su najčešće zasnovani na nepoverenju (u brzinu razvoja i „dugoročne posledice“, u institucije i farmaceutsku industriju) ili na proceni da „još nije vreme“, uz iščekivanje „sigurnijih informacija“.
Profil uzorka objašnjava i visoku stopu prihvatanja: najviše ispitanika je u dobi 36–45 godina (36,89%) i 46–55 (28,59%), a žene su brojnije (59,04%). Geografski, uzorak je izrazito „beogradski“: Beograd-centar 51,26%, uz dodatnih 4,52% iz beogradskih perifernih opština. Obrazovna struktura je razuđena, ali se vidi snažan udeo visokoobrazovanih i stručnih profila (više kategorija fakulteta + veliki broj „ostalih“ upisa).
Ova anketa nije reprezentativna za Srbiju (online i samo-selekcija), ali je dragocena kao „termometar“ jednog urbanijeg i aktivnijeg dela publike: vakcina se doživljava kao racionalan i solidaran izbor, dok se džepovi otpora hrane pre svega nepoverenjem i osećajem da je komunikacija o rizicima i koristima nedovoljno jasna.
„Vakcina kao norma, ne izuzetak“: Šta pokazuje online anketa o imunizaciji?
Online anketa „Tvojstav o vakcinaciji! (TEST)“, sprovedena 1. aprila 2021, uz veliki broj učesnika (1.356 odgovora), daje jasnu sliku: u ovom uzorku vakcinacija je dominantno prihvaćena, a otpor je manjinski, ali glasniji u obrazloženjima.
Na pitanje „Da li ste se vakcinisali?“, čak 77,03% ispitanika navodi da je već primilo vakcinu (50,07% obe doze, 26,96% jednu dozu). Dodatnih 10,15% je u „tranzitu“ – prijavili su se ili planiraju prijavu (5,93% prijavljeni, 4,22% hoću, ali nisam još). Na suprotnoj strani, 7,70% kaže da se nije i neće prijaviti, dok 3,33% navodi da nema dovoljno informacija, a 1,78% je neodlučno. Drugim rečima: zbirno, gotovo devet od deset ispitanika je ili vakcinisano ili se kreće ka vakcinaciji.
U otvorenim odgovorima dominiraju tri motiva: poverenje u nauku („verujem u nauku/medicinu“), lična i kolektivna zaštita („da zaštitim sebe i druge“), i povratak normalnom životu („izlaz iz pandemije“). Suprotni stavovi su najčešće zasnovani na nepoverenju (u brzinu razvoja i „dugoročne posledice“, u institucije i farmaceutsku industriju) ili na proceni da „još nije vreme“, uz iščekivanje „sigurnijih informacija“.
Profil uzorka objašnjava i visoku stopu prihvatanja: najviše ispitanika je u dobi 36–45 godina (36,89%) i 46–55 (28,59%), a žene su brojnije (59,04%). Geografski, uzorak je izrazito „beogradski“: Beograd-centar 51,26%, uz dodatnih 4,52% iz beogradskih perifernih opština. Obrazovna struktura je razuđena, ali se vidi snažan udeo visokoobrazovanih i stručnih profila (više kategorija fakulteta + veliki broj „ostalih“ upisa).
Ova anketa nije reprezentativna za Srbiju (online i samo-selekcija), ali je dragocena kao „termometar“ jednog urbanijeg i aktivnijeg dela publike: vakcina se doživljava kao racionalan i solidaran izbor, dok se džepovi otpora hrane pre svega nepoverenjem i osećajem da je komunikacija o rizicima i koristima nedovoljno jasna.