Rezultati ankete o Paradi ponosa (septembar 2016, N=163) pokazuju tipičan srpski paradoks: lični kontakt i elementarna tolerancija postoje, ali javna podrška manifestaciji ostaje slaba. Najpre, iskustvo “blizine” LGBT osobama nije zanemarljivo: 26,55% kaže da ima prijatelja homoseksualne orijentacije, 6,21% radi sa takvom osobom, a 7,91% navodi komšije. Istovremeno, 7,34% se izjasnilo da je homoseksualne orijentacije. Ipak, 22,60% kaže da ne poznaje i ne želi da upozna LGBT osobu, što ukazuje na stabilan segment socijalne distance.
Kada je reč o ključnom vrednosnom pitanju – da li je homoseksualnost “bolest” – stavovi su duboko podeljeni. Potpuno ili uglavnom se slaže 33,74% ispitanika, delimično 15,95%, dok se 42,94% uopšte ne slaže, uz 4,29% bez stava. To znači da je gotovo polovina populacije u uzorku jasno protiv patologizacije, ali i da značajan deo i dalje prihvata medicinski/normativni okvir koji homoseksualnost tumači kao devijaciju.
Najzanimljiviji nalaz je reakcija na “ličnu situaciju”: čak 72,39% kaže da, ako bi saznali da im je najbolji drug/drugarica homoseksualac, ne bi menjali odnos – “to je lična stvar, bitno je kakav je čovek”. Samo 6,75% bi smanjilo druženje, a 11,04% bi savetovalo “lekarsku pomoć”. Drugim rečima, u privatnoj sferi dominira pragmatična tolerancija, čak i kada je ideološki stav tvrd.
Ali kada se privatno prevede u javno, dolazi do obrta. Održavanje Parade ponosa u Beogradu podržava 18,40%, ne podržava 60,12%, dok 21,47% nema stav. Obrazloženja (slobodni odgovori) uglavnom se grupišu u tri narativa: “privatnost bez javnog isticanja” (seksualnost je lična stvar), “parada kao provokacija/politika”, i “parada kao legitimna borba za prava i vidljivost”.
Procena efekata Parade je još skeptičnija. Najviše se priznaje da je otvorila temu položaja LGBT populacije (potpuno/uglavnom 34,97%), ali kada je reč o znanju, diskriminaciji i homofobiji – većina ne vidi pomak: za smanjenje homofobije “nimalo” kaže 47,24%, a za smanjenje diskriminacije 45,40%. Građani dakle registruju “medijsku temu”, ali ne prepoznaju društveni učinak.
Metodološke napomene: Anketa je online (N=163) i nije reprezentativno za populaciju građana Srbije.