Anketa o kućnim ljubimcima iz jula 2015. donosi gotovo jednoglasnu poruku: u ovoj online zajednici ljubimci nisu „hir“, već emocionalna i porodična potreba. Čak 94,86% ispitanika ima pozitivan stav prema posedovanju kućnog ljubimca ( 68,22% veoma pozitivan + 26,64% pozitivan ), dok je negativan stav statistički marginalan ( 1,87% negativno i 0,47% veoma negativno ). Ovakav rezultat sugeriše da je ljubimac za većinu više od životinje – on je član domaćinstva i izvor svakodnevne stabilnosti.
Kada se pita zašto ljudi imaju ljubimce, odgovori se zapanjujuće ponavljaju: „ljubav“, „ljubav prema životinjama“, „društvo“ i „usamljenost“. U njima se čita potreba za bliskošću bez uslova, za odnosom koji ne traži objašnjenja, a daje rutinu, smeh i utehu. Među citiranim motivima javljaju se i „humanost“ i „udomljavanje“, što govori da ljubimci nisu samo privatna emocija već i etički izbor – „da se spase napušten pas ili mačka“.
U praksi, kućni ljubimac je kod većine već tu: 35,98% kaže da su oni prvi uveli ljubimca u domaćinstvo, a 41,59% navodi da je to porodična tradicija koju nastavljaju. Tek 6,54% ne želi ljubimce, dok 8,41% planira da ih nabavi. Zanimljivo je da se u „nešto drugo“ odgovorima često ponavlja ista prepreka – stan, prostor, uslovi, pa čak i emotivni razlog: gubitak prethodnog ljubimca i „oporavak“ od tuge.
Ko dominira u „srpskom zoološkom domaćinstvu“? Ubedljivo pas (39,50%) i mačka (25,97%), a zatim ribice (7,18%). Manje, ali prisutno, su kornjače, hrčci, ptice i papagaji. Ovaj raspored otkriva tipičnu logiku: pas kao saputnik i čuvar, mačka kao kućni karakter, a „manji“ ljubimci kao izbor za ograničen prostor ili za decu.
Podaci o stanovanju dodatno objašnjavaju sliku: 54,67% ispitanika živi u kući sa dvorištem, a 42,99% u stanu. Dvorište verovatno olakšava odluku o psu, dok se u komentarima upravo stan javlja kao glavna barijera. I demografija je tipična za online ankete: medijana godina je 35, prosečna starost 36,34, uz širok raspon (15–100), a najčešći unos je 19.
Ukratko: ova anketa pokazuje društvo u kojem se ljubimac doživljava kao lek protiv usamljenosti, partner u rutini i simbol „normalnosti“ u svakodnevici. U toj slici pas i mačka nisu „trošak“ – nego odnos.
Metodološka napomena: Anketa je sprovedena online (03. jul 2015), na samoselekcionom uzorku (N=212). Rezultati nisu reprezentativni za populaciju Srbije, već odražavaju stavove učesnika ankete u trenutku popunjavanja.