Online anketa (marta 2015. prigodan uzorak od 108 ispitanika) otkriva poraznu sliku poverenja u pravosuđe i jednakost pred zakonom: čak i kada su „sve činjenice na njihovoj strani“, ogromna većina ispitanika ne veruje da bi dobila sudski spor protiv najmoćnijih državnih funkcionera.
Najizraženije nepoverenje vezano je za sam vrh izvršne vlasti. Da bi dobili spor protiv predsednika Srbije veruje svega 3,7% ispitanika, dok 83,3% smatra da bi izgubilo. Sličan rezultat beleži i predsednik Vlade: samo 3,7% kaže „da“, a 85,2% „ne“. Ni ministri ne stoje bolje: protiv ministra pravde i ministra policije tek 5,6% veruje u pobedu, dok preko 82% smatra da bi spor izgubilo. U očima ispitanika, politička moć očigledno znači i pravnu prednost.
Kada se fokus pomeri sa „vrha“ ka drugim akterima, slika je nijansiranija, ali i dalje sumorna. Protiv poslanika vladajuće koalicije 10,2% veruje u pobedu, a 73,2% ne veruje. Kod poslanika opozicije, poverenje je znatno veće: 19,4% misli da bi dobilo spor, ali i dalje većina (51,9%) ne veruje u takav ishod, uz visok udeo neodlučnih (28,7%). To sugeriše da građani kao ključnu prepreku vide „političku zaštitu“, a ne nužno samu sudsku proceduru.
Paradoks se nastavlja i kada se ispituju institucije koje bi trebalo da budu garant zakonitosti. Protiv sudije veruje 7,4% ispitanika, a čak 77,8% ne veruje; protiv javnog tužioca „da“ kaže 6,5%, dok 76,9% smatra da bi izgubilo. Drugim rečima, anketa ukazuje na osećaj da se pravda ne „meri“ samo dokazima, već i položajem aktera.
Najveći optimizam javlja se kod sporova sa velikim sistemima i kompanijama, ali i tu dominira nepoverenje. Protiv Pošte Srbije 22,2% veruje da bi dobilo spor, protiv Telekoma takođe 22,2%, a protiv strane kompanije 22,2%. RTS je na 20,4%, Elektrodistribucija 19,4%. Ipak, u svim ovim slučajevima polovina ili više ispitanika i dalje kaže „ne“, uz visok procenat „nisam siguran“, što govori o opštem osećaju pravne nesigurnosti.
Uzorak je većinski ženski (58,3%), prosečne starosti oko 40 godina (medijana 40), a po zanimanju dominiraju nezaposleni (23,4%) i studenti (13,1%). Komentar jednog učesnika nudi tračak nade: „Pravda je spora ali dostižna… Strazbur i nema privilegovanih“, uz poruku da su potrebni „volja, novac i pravni tim“. Upravo ta rečenica sažima nalaz ankete: građani ne veruju u jednakost pred domaćim institucijama – osim ako ne mogu da plate borbu i odu „stepenicu više“.
Metodološka napomena: online anketa (N=108); rezultati su indikativni za internet populaciju učesnika i ne predstavljaju reprezentativan uzorak Srbije.
„Pravda za obične, imunitet za moćne“: građani ne veruju da bi dobili spor protiv vrha vlasti
Online anketa TVOJSTAV.COM iz marta 2015. (N=108) otkriva poraznu sliku poverenja u pravosuđe i jednakost pred zakonom: čak i kada su „sve činjenice na njihovoj strani“, ogromna većina ispitanika ne veruje da bi dobila sudski spor protiv najmoćnijih državnih funkcionera.
Najizraženije nepoverenje vezano je za sam vrh izvršne vlasti. Da bi dobili spor protiv predsednika Srbije veruje svega 3,7% ispitanika, dok 83,3% smatra da bi izgubilo. Sličan rezultat beleži i predsednik Vlade: samo 3,7% kaže „da“, a 85,2% „ne“. Ni ministri ne stoje bolje: protiv ministra pravde i ministra policije tek 5,6% veruje u pobedu, dok preko 82% smatra da bi spor izgubilo. U očima ispitanika, politička moć očigledno znači i pravnu prednost.
Kada se fokus pomeri sa „vrha“ ka drugim akterima, slika je nijansiranija, ali i dalje sumorna. Protiv poslanika vladajuće koalicije 10,2% veruje u pobedu, a 73,2% ne veruje. Kod poslanika opozicije, poverenje je znatno veće: 19,4% misli da bi dobilo spor, ali i dalje većina (51,9%) ne veruje u takav ishod, uz visok udeo neodlučnih (28,7%). To sugeriše da građani kao ključnu prepreku vide „političku zaštitu“, a ne nužno samu sudsku proceduru.
Paradoks se nastavlja i kada se ispituju institucije koje bi trebalo da budu garant zakonitosti. Protiv sudije veruje 7,4% ispitanika, a čak 77,8% ne veruje; protiv javnog tužioca „da“ kaže 6,5%, dok 76,9% smatra da bi izgubilo. Drugim rečima, anketa ukazuje na osećaj da se pravda ne „meri“ samo dokazima, već i položajem aktera.
Najveći optimizam javlja se kod sporova sa velikim sistemima i kompanijama, ali i tu dominira nepoverenje. Protiv Pošte Srbije 22,2% veruje da bi dobilo spor, protiv Telekoma takođe 22,2%, a protiv strane kompanije 22,2%. RTS je na 20,4%, Elektrodistribucija 19,4%. Ipak, u svim ovim slučajevima polovina ili više ispitanika i dalje kaže „ne“, uz visok procenat „nisam siguran“, što govori o opštem osećaju pravne nesigurnosti.
Uzorak je većinski ženski (58,3%), prosečne starosti oko 40 godina (medijana 40), a po zanimanju dominiraju nezaposleni (23,4%) i studenti (13,1%). Komentar jednog učesnika nudi tračak nade: „Pravda je spora ali dostižna… Strazbur i nema privilegovanih“, uz poruku da su potrebni „volja, novac i pravni tim“. Upravo ta rečenica sažima nalaz ankete: građani ne veruju u jednakost pred domaćim institucijama – osim ako ne mogu da plate borbu i odu „stepenicu više“.
Metodološka napomena: rezultati su indikativni za internet populaciju učesnika i ne predstavljaju reprezentativan uzorak Srbije.