Online anketa iz marta 2015. (103 učesnika) otvorila je pitanje koje zvuči kao šala, ali otkriva ozbiljno raspoloženje: ko je među političarima najsličniji Srećku Šojiću, simbolu sitne korupcije, bahatosti i večitog preživljavanja iz „Bele lađe“? Odgovori pokazuju dve paralelne slike Srbije – idealnu, kakvu građani žele, i realnu, kakvu prepoznaju.
Kada opisuju političara „po svom ukusu“, ispitanici gotovo refleksno ponavljaju iste reči: poštenje, iskrenost, nepotkupljivost i moral. U komentarima se provlači i zahtev da političar „ne laže“, „ispunjava obećanja“, bude „okrenut narodu, a ne sebi“, da ne bude „demagog“ i da ne nastupa kao „Kralj Sunce“. Pored toga, često se pominju obrazovanje, dostojanstvo, elokventnost, odlučnost i empatija – ukratko, profil odgovornog javnog službenika, a ne estradne figure.
Međutim, kada se pređe na drugo pitanje – ko je Šojić – ton postaje oštar i ciničan. Najčešće se navode Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, uz veliki broj odgovora tipa „svi“, „99%“, „većina“, ili „kombinacija svih njih“. Pored njih, kao „šojićevske“ figure ispitanici često pominju Ivicu Dačića, Velimira Ilića, Aleksandra Vulina i Dragana Markovića Palmu. Drugim rečima, anketa ne mapira samo pojedince, već percepciju političke klase kao sistema u kome se „fotelje puštaju korenje“, a smene liče na kruženje istih kadrova kroz različite funkcije.
Dodatni signal apatije vidi se i u pitanju o izborima: čak 61,5% kaže „glasao bih, ali ne znam za koga“, dok skoro jednako dele oni koji ne bi glasali (19,8%) i oni koji bi precrtali listić (18,8%). To je definicija političkog vakuuma – postoji volja da se bira, ali ne i poverenje u ponudu.
Uzorak je blago muški (53,4%), medijana starosti 39 godina, a po zanimanju dominiraju nezaposleni (22,3%) i učenici/studenti (16,5%), što sugeriše da su u anketi jaki glasovi generacija i grupa koje najdirektnije osećaju društvenu nesigurnost. Ideološki, najveći deo je u kategoriji „nešto drugo“ (30,1%) ili socijaldemokrata (19,4%), uz primetan broj „zelenih“ i „nacionalista/desničara“ – ali zajednička tačka nije ideologija, već sumnja da politika proizvodi likove, a ne institucije.
Metodološka napomena: Rezultati su dobijeni putem online ankete na uzorku od 103 učesnika, bez garancije reprezentativnosti; nalaze treba tumačiti kao indikativan uvid u stavove internet populacije koja je učestvovala u istraživanju.